Poniznost i strpljenje je put nas kršćana

Subota, 6.3.2010.

Fra Ignacije Alerić

Želim ti mir i dobro!

Biti dobrostiv, ponizan i blag sa svima, potrebno je u svakoj prigodi i u svako vrijeme. Na dobrotu i blagost potiču nas toliki duhovni velikani naše Katoličke Crkve.

Sveti Franjo Saleški učitelj i primjer svete blagosti piše: „Ponizna blagost je krepost nad krepostima, koju nam Bog toliko preporuča. Zato je moramo uvijek i svagdje vršiti. Ništa ne potiče toliko naše bližnje, kao ljubazan i dobrostiv postupak“, veli svetac.

Osoba koja ljubi Boga uvijek je mirna u srcu, a to se odražava i na njezinu licu. Ona je uvijek ista, u povoljnim kao i u nepovoljnim događajima.

Kada smo uzbuđeni i napeti, najbolje je šutjeti, jer onda nam se čini opravdano sve što nam dođe na jezik. A kada se napetost smiri, tada uviđamo kako smo pogriješili svojim riječima.

I kada sami počinimo neku pogrješku, trebamo i prema samome sebi biti blagi, jer ljutiti se pošto smo pogriješili, nije poniznost nego lukava oholost. Kao da mi nismo slabi i grješni, kao da se to nama nije smjelo dogoditi. Ako tako mislimo, onda imamo visoko mišljenje o sebi.

Sv. Terezija kaže: «Poniznost koja uznemiruje ne dolazi od Boga, nego od zloga.» I kad se ljutimo što smo pogriješili, padamo u još veću pogrješku koja za sobom povlači mnoge druge mane.

Kada, dakle, nešto pogriješimo, moramo se ponizno i pouzdano obratiti Bogu, moliti ga za oproštenje i kazati mu poput sv. Katarine Đenovske: «Gospodine, to je biljka iz moga vrta».

Ljubim Te svim srcem i kajem se što sam Te uvrijedio. Ne želim to više činiti. Pomozi mi.

Ako nam nedostaje poniznosti i strpljenja s ljudima ili poslom koji obavljamo, zazivajmo Isusa koji je svemoguć i milosrdan, i On će nam dati snage i strpljenja koje nam je svakodnevno potrebno.

Isus je bio ponizan, strpljiv i poslušan svome Ocu. Zato i mi pođimo takvim putom i doživjet ćemo radost i ljepotu naše malenosti pred Bogom i ljudima.